RecenzijeKoncertiTop&VestiPrijateljiRetroRazgovor
 
Home Home
Otisak Otisak
Profil Profil
Intervju Intervju
Kolumne Kolumne
Globtroter Globtroter
Dnevnik Dnevnik
Bunker Bunker
Arhiva Arhiva
Najave Najave
Scena Scena
Anketa Anketa
Kontakt Kontakt


 

Bauhaus - Harlem, Patronat, 11. februar 2006.

 

ImageKoračamo maglovitim, hladnim ulicama Harlema nakon neke kineske klope i raspravljamo o "Antony and the Johnsons" i o tome kako su uspjeli da naprave tako topao i originalan album i kako jedva čekamo da nam dođu u goste, da raspravljamo o organima koji nam baš nisu najophodniji za opstanak i kako bismo ih rado prodali za koncertnu kartu. Da, toliko ih volimo!

 

Približava nam se zvuk koraka koji nas sustiže i prestiže, masa ljudi s crnim kožnim jaknama i tamnom šminkom, kao i mi, očigledno kasneći na koncert legendarnog Bauhausa. Da zlo bude veće, ispred Patronata, gdje se održava koncert, uhvatio se dugačak red, sve darker do darkera, mislim da nikad u životu nisam vidjela više krava prerađenih u kožne jakne na jednom mjestu. Ne kritikujem, samo zapažam.

 

U redu se naša diskusija oko Depeche Mode - da li da kupimo preskupe karte koje se još mogu naći na internetu, ali ih nude neki sadisti po basnoslovnim cijenama - pretvara u svađu koja je prestala istog trenutka kada nam je tip na vratima cjepnuo kartu, zakoračio na stranu i sa smješkom nam poželio prijatno veče. Što on u tom trenutku nije znao, ali se kasnije definitivno ispostavilo, to je da je veče bilo fantastično, nezaboravno i jedno od najljepših u našim životima, ali nije važno. Počnimo od početka... na koji smo mi, nažalost, zakasnili. Mislim da nam je, srećom, promakla samo jedna stvar tako da smo se uklopili u atmosferu bez problema. Prepuna sala, znači, guranje i ćuškanje je bilo neizbježno, ali na kraju smo se dočepali odličnih mjesta na balkonu s kojeg smo odlično mogli vidjeti bend i nekoliko prvih redova.

 

ImageČika Murphy je još uvijek strašan dasa i sposoban da svojim energičnim aktom publici udahne život u hladna beživotna tijela, jer me je na početku koncerta preplašila letargija i flegmatičnost ove holandske publike. Meni je ovo savršeno nepoznat običaj. Vjerovatno su nastojali da budu toliko "cool" da su se naprosto ohladili.

 

Peter Murphy u crnom a la matadorskom odijelu s izvezenom ružom za reverom (ili se meni barem tako učinilo s balkona) paradira binom s mikrofonom umjesto crvenog plašta kojim hipnotiše oduševljenu publiku, razjarenog bika (ovo već pivo progovara iz mene). Dok stoji na malom podijumu na bini, reflektor ga obasjava kao pun mjesec nekog šamana koji, okružen nevidljivim totemima, plešući priziva duše velikih ratnika i moćnih bogova da nam se pridruže. Jednog trenutka ekstatično skače po bini da bi sljedećeg zauzeo atraktivnu zavodničku pozu nokturalnog dandija, mikrofon preko ramena, pogled zamrznut negdje u publici, ostaje ukočen tako čitave tri minute. Vrijeme je stalo ali muzika ne. Savršeno mirno nas posmatra kao orao nestašne male zečiće. Nakon toga se život vraća u njegove ukočene udove i on se ponovo ustremljuje na nas, bez milosti.

 

Oduševila me obrada "Transmission" grupe Joy Division i vrlo originalan "Ziggy Stardust", koji su presjekli na onom famoznom kulminativnom dijelu kada se Murphy prodere "Now Ziggy played..." Tu nam pobjegoše iza kulisa da bi se nakon 5 minuta skandiranja i poziva na bis vratili i završili sa oslobodilačkim krikom: gitaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaar! Raspad sistema, opšta histerija i ushićenje!

 

Dok se Murphy šepuri po bini u svom Nosferatu-mantilu, oponašajući kreature noći, prijeteći, nadvijajući se nad publikom poput ogromnog šišmiša i pjevajući o smrti Bele Logusi, ja se naprežem svom snagom da memorišem svaku sekundu, svaki pokret, svaku notu... osjećam da ih gledam posljednji put. Pred nama večeras umire i Bauhaus.

 

ImageSva teatralnost njihovog nastupa je doprinijela fenomenalnoj atmosferi i oduševljenju koje nas je prožimalo još satima nakon što su nestali sa bine i bojim se (mada bih voljela da mi neko dokaže suprotno) da im je ovo ujedno bio i poslednjii nastup. Nakon toga su se, u ovo sam sigurna, pretvorili u šišmiše i odlepršali u potrazi za pećinom za konak ili sljedećim žrtvama.

 

Set lista: Burning From The Inside / In The Flat Field /A God In An Alcove / In Fear Of Fear / Terror Couple Kill Colonel / Swing The Heartache / She's In Party / The Passion Of Lovers / Silent Hedges / Kick In The Eye / Hollow Hills / Rose Garden Funeral Of Sores / Stigmata Martyr / Hair Of The Dog / Dark Entries
Bis 1: All We Ever Wanted / Severance / Transmission
Bis 2: Telegram Sam / Ziggy Stardust
Bis 3: Ziggy Stardust (reprise) / Bela Lugosi's Dead

 

Autor: Sanja Miletović

 
Knjige
 
Galerija
 
Strip
 
Muzika
 
Film
Advertisement