Istorija je raskrinkana
Igor MAROJEVIĆ: Žega, Stubovi kulture, Beograd,
2004.
U novoj knjizi Igora Marojevića roman je sa
istorijom izravnao račune. Roman je istoriju pozvao na dvoboj. Ako već hoćete:
roman je istoriji zavrnuo uvo. Teško je utvrditi da li je isti u svojoj borbi
za autonomiju stigao do pobede, ali je bar glasno i jasno rekao da se uloge
moraju zameniti. Zloupotreba istorije mora prestati, a sa ukidanjem te
društvene malverzacije, prestaće i jedna literarna: istorija će služiti romanu,
a ne roman istoriji. Time će se priči sa vrata skinuti teg povesti, a usput će
se rešiti i još poneki problem širih društvenih razmera. Pisac "Žege"
dijagnosticirao je taj problem u rečenici (izgovorenoj u jednom intervjuu) koja
kaže da tamo gde nema sadašnjosti i budućnosti, mora biti prošlosti. A kada ti
prošlost postane sadašnjost, onda budi siguran u jedno: ti si izgubio
budućnost.
Prethodni pasus nećete pronaći u Marojevićevoj knjizi. Te rečenice će vam
odzvoniti u glavi tek nakon njenog čitanja, što i jeste najveći domet
"Žege". Reč istorija se u "Žegi" gotovo ni ne pominje, a
pisac, koji je uvek na strani romana, zadaje udarac istoj reči koristeći se
njenim oružjem: pišući istorijsku priču.
Za svoju glavnu temu Igor Marojević uzima sukob između bjelaša i zelenaša u
Crnoj Gori do koga dolazi u vreme stvaranja zajedničke kraljevine, dvadesetih
godine prošlog veka. Filmski zavodljivo uvodi čitaoca u priču. Glavni junak,
teških devedesetih koje jedva dišu pod pritiskom istorije, leči pluća u bolnici
i u laptop upisuje priču starca sa kojim deli sobu. Nakon višeslojne starčeve
priče o ovom crnogorskom sukobu, glavni junak pokušava da od svih tih
fragmenata sklopi smislen mozaik. Tako dobijamo niz zanimljivih epizoda:
nekoliko životnih priča koje pisac vešto paralelno prati. Sve te životne priče
imaju veze sa bjelašima i zelenašima, ali, na kraju, što i jeste bila Marojevićeva
namera, vidljiva je nemogućnost da jednim pogledom obuhvatimo ovaj sukob i da o
njemu donesemo konačan sud.
Kako da to učinimo kada svaka epizoda u "Žegi" na ovaj problem baca
novu senku? Kako da sagledamo složenu istoriju, kada glavni Marojevićev junak
ne uspeva da razotkrije čak ni lik svoga oca? Šta tek reći nakon epizode o
sličnom sukobu koji se događa na drugom kontinentu, a o kome gotovo ništa ne
znamo? Istorija je ovde raskrinkana.
"Žega" otvara romanesknu etnotetralogiju koja će se, između ostalog,
baviti i problemom multikulturalnosti. Kako najavljuje pisac, u buduća tri dela
ove etnoreke, pisaće o četiri godine NDH u Zemunu, zatim o progonu Nemaca iz
Vojvodine nakon Drugog svetskog rata, a ciklus će završiti zbirkom priča
"Mediterani".
Mića Vujičić
Foto: S.V.T
|