Istorija je raskrinkana

Igor MAROJEVIĆ: Žega, Stubovi kulture, Beograd, 2004.

U novoj knjizi Igora Marojevića roman je sa istorijom izravnao račune. Roman je istoriju pozvao na dvoboj. Ako već hoćete: roman je istoriji zavrnuo uvo. Teško je utvrditi da li je isti u svojoj borbi za autonomiju stigao do pobede, ali je bar glasno i jasno rekao da se uloge moraju zameniti. Zloupotreba istorije mora prestati, a sa ukidanjem te društvene malverzacije, prestaće i jedna literarna: istorija će služiti romanu, a ne roman istoriji. Time će se priči sa vrata skinuti teg povesti, a usput će se rešiti i još poneki problem širih društvenih razmera. Pisac "Žege" dijagnosticirao je taj problem u rečenici (izgovorenoj u jednom intervjuu) koja kaže da tamo gde nema sadašnjosti i budućnosti, mora biti prošlosti. A kada ti prošlost postane sadašnjost, onda budi siguran u jedno: ti si izgubio budućnost.

Prethodni pasus nećete pronaći u Marojevićevoj knjizi. Te rečenice će vam odzvoniti u glavi tek nakon njenog čitanja, što i jeste najveći domet "Žege". Reč istorija se u "Žegi" gotovo ni ne pominje, a pisac, koji je uvek na strani romana, zadaje udarac istoj reči koristeći se njenim oružjem: pišući istorijsku priču.

Za svoju glavnu temu Igor Marojević uzima sukob između bjelaša i zelenaša u Crnoj Gori do koga dolazi u vreme stvaranja zajedničke kraljevine, dvadesetih godine prošlog veka. Filmski zavodljivo uvodi čitaoca u priču. Glavni junak, teških devedesetih koje jedva dišu pod pritiskom istorije, leči pluća u bolnici i u laptop upisuje priču starca sa kojim deli sobu. Nakon višeslojne starčeve priče o ovom crnogorskom sukobu, glavni junak pokušava da od svih tih fragmenata sklopi smislen mozaik. Tako dobijamo niz zanimljivih epizoda: nekoliko životnih priča koje pisac vešto paralelno prati. Sve te životne priče imaju veze sa bjelašima i zelenašima, ali, na kraju, što i jeste bila Marojevićeva namera, vidljiva je nemogućnost da jednim pogledom obuhvatimo ovaj sukob i da o njemu donesemo konačan sud.

Kako da to učinimo kada svaka epizoda u "Žegi" na ovaj problem baca novu senku? Kako da sagledamo složenu istoriju, kada glavni Marojevićev junak ne uspeva da razotkrije čak ni lik svoga oca? Šta tek reći nakon epizode o sličnom sukobu koji se događa na drugom kontinentu, a o kome gotovo ništa ne znamo? Istorija je ovde raskrinkana.

"Žega" otvara romanesknu etnotetralogiju koja će se, između ostalog, baviti i problemom multikulturalnosti. Kako najavljuje pisac, u buduća tri dela ove etnoreke, pisaće o četiri godine NDH u Zemunu, zatim o progonu Nemaca iz Vojvodine nakon Drugog svetskog rata, a ciklus će završiti zbirkom priča "Mediterani".

Mića Vujičić

Foto: S.V.T