Home Home
Otisak Otisak
Profil Profil
Intervju Intervju
Kolumne Kolumne
Globtroter Globtroter
Dnevnik Dnevnik
Bunker Bunker
Arhiva Arhiva
Najave Najave
Scena Scena
Anketa Anketa
Kontakt Kontakt


 

Od motike do interneta

 

Vlado Bulić: "Putovanje u srce hrvatskoga sna", AGM, Zagreb, 2006.

 

ImageOtvorite jednog dana blog svog omiljenog blogera, a tamo, umesto nove sajber bravure, tresne vas ovakva agencijska vest: Dana 18.12.2006. godine, tragičnom je smrću preminuo Denis Lalić, dugogodišnji kolumnist index.hr-a i bloger na adresi pusiona.bloger.hr. Denis Lalić preminuo je od posljedica prometne nesreće koja se u noći s nedjelje na ponedjeljak dogodila u jednom od sela Dalmatinske zagore kada se, iz još neutvrđenih razloga, golf u kojem se nalazio Lalić, pri brzini od 120 na sat, zabio u srce hrvatskog sna. Pogreb dragog nam pokojnika s pripadajućom komemoracijom, obavit će se u utorak 19.12.2006. u klubu Gjuro 2 s početkom u 22:00. O pokojniku su rekli: "Svakoga tko je mislio da nikakva kreativnost ne može niknuti u birtijama iz kojih trešte Severina i drugi, pa makar se noću ondje potajno puštala i urbana glazba, "Pušiona" bi mogla podsjetiti da nije moguće predvidjeti gdje će se dogoditi literarna vitalnost. Kada se činilo da je naša stvarnosna proza već doživjela svoje metastaze, i da se tematiziranje izgubljene generacije odrasle u narkofilskom filmu već doista istrošilo, pojavila se "Pušiona". Sada odjednom izgleda kao da nitko prije Denisa Lalića nije uvjerljivo opisao kako je odrastati u našoj mladoj demokratskoj državi." (Gordana Crnković, Feral Tribune)

 

Damir Pilić, iz "Slobodne Dalmacije": "Jasno da iz dramskih razloga ne možemo odati što se to odvija u srcu hrvatskog sna, ali možemo konstatirati da se nešto kasnije i sam akcijski junak Denis Lalić uhvatio za glavu: "Jebote, počeo sam s Hunterom Thompsonom, a završio na krvi, narodnoj epici i počeo se pretvarati u pravog hrvatskog junaka. A trebalo bi biti obrnuto." Da je obrnuto, ovo bi bila drugačija zemlja, pa Denis Lalić možda ne bi ni postojao, niti bi otišao tražiti srce hrvatskog sna. Ako je zbog ičega ovaj rat morao biti pobjeda dinarske epike, neka je bio zbog ovog putovanja: sad znamo gdje je srce domovine i kako kuca." U komemorativnu literarnu raspravu uključio se i sam Josip Broz Tito: "Smrt zavisi od toga kako je netko živio. Ako ste uradili nešto korisno, to će vas nadživjeti. Ako je neko imao neku korisnu ulogu u životu, čak i tada svijet neće krenuti nizbrdo kada on umre. Ono što je on uradio, zauvjek će ostati. Istorija je dugačak proces. Ljudi nikada ne zaboravljaju šta je bilo dobro."

 

O kakvoj je sad ovde zabuni reč? Da li o onoj postmodernistčkoj koja staje u zaključak da "svako može biti Agata Kristi, a malo ko - Herkul Poaro?!" (S.V.Tešin) Da, u slučaju bloga "Pušiona" i romana "Putovanje u srce hrvatskoga sna" radi se upravo o tome. Preminuli Denis Lalić samo je književni junak kog pisac uvek može da ubije jednim potezom ruke. A "Agata Kristi" je Vlado Bulić, pisac iz Splita, rođen 1979. godine, koji je pod pseudonimom Denis Lalić pravio pravi bum među hrvatskim i eksYU blogerima.

 

Kada je objavio svoj prvi roman "Putovanje u srce hrvatskoga sna" - čiji je glavni lik isti taj Denis Lalić - te za roman dobio i prestižnu nagradu "Jutarnjeg lista" za najbolje prozno delo u Hrvatskoj objavljeno tokom 2006. godine, pisac je odlučio da otkrije svoj pravi identitet na blogu Pušiona, što je značilo samo jedno: ubiti književnog junaka koji je postao najčitaniji pisac. Denis Lalić se tako Bulićevom voljom zakucao golfom u samo srce hrvatskoga sna, ali mu isti taj Vlado Bulić nije oduzeo pravo da bude junak njegovog romana - pravo koje mu svakako pripada. Zapravo, postmodernistički poljuljana ravnoteža između književnog junaka i pisca koji ga je stvorio time je sasvim ispravljena. Poaro neće udarati po tipkama mašine za kucanje Agate Kristi, baš kao što Denis Lalić neće pisati Bulićeve romane, ali i Denis Lalić i Herkul Poaro baškariće se u svojim romanima, zauvek (sigurno!?) zatvoreni među koricama knjige.

 

Ipak, veza između bloga Vlada Bulića i njegovog prvog romana biće očigledna i na planu forme i na planu sadržine romana. Pisac se neće odricati svog blogerskog pera, te će u podnaslov staviti da je "Putovanje u srce hrvatskoga sna" zapravo "sedam linkova na jedan blog", sve zajedno priča o detinjstvu, dečaštvu i mladosti glavnog junaka, svojevrsni bildungsroman, koji kroz osam priča ide od motike, kojom glavni junak Denis krči stine sa didom u vlaškom zavičaju, do interneta, gde junak, namučen uspomenama iz mladalačkih godina života i slikama iz rata vođenog devedesetih, a usput opijen narkoticama i "svakodnevnim hardom", stvara jedan novi identitet ili pre jedno novo virtuelno biće koje je daleko od "svog zavičaja".

 

Roman Vlada Bučića ima nedostatka. Pre svega bi se moglo reći da je jezik kojim pripoveda neispeglan i stilski neujednačen, kao i da na planu forme, isto tako, roman nije najsrećnije konzerviran. (Blogeri ovo smatraju vrlinom, ne manom, zar ne?) Međutim, priča koju nam nudi Vlado Bulić, sve sa ovom inteligentnom igrom blog-literatura, virtuelno-stvarno, junak-pisac, baca sve mane njegovog prvog romana u zapećak. Ta igra na nekoliko terena toliko je zanamljiva, da bi i sam Herkul Poaro teško pronašao razlog zbog koga Vlado Bulić nije trebalo da dobije najprestižniju nagradu u Hrvatskoj. Osim ako Agata Kristi ne odluči drugačije, naravno.

 

Autor: Mića Vujičić

 
Knjige
 
Galerija
 
Strip
 
Muzika
 
Film
Advertisement