ALICE COLTRANE - Translinear Light (Impulse 2004.)

Nije lako razumeti velikane. To posebno važi za najveće u džezu. Bez ikakve sumnje u njih spada i Alice Coltrane (Elis Koltrejn), žena koja je svojim remek- delom iz prošle godine, ponovo među nama. Ova dama je daleke 1962. godine zarobila srce, tada najvećeg saksofoniste džeza, Johna Coltranea. Njihova ljubav je tri godine kasnije krunisana brakom. Ubrzo zatim, pijanista McCoy Tyner odlazi iz Johnovog sastava, a Alice zauzima njegovo mesto. Smrt muža 1967. godine, bila je ogromno iskušenje za mladu umetnicu. Ona hrabro donosi odluku da započne solo karijeru i tako ne dozvoli da ostane upamćena samo kao supruga Johna Coltranea. U narednih deset godina snima nekoliko albuma, dokaze vanserijskog talenta i muzičkog posvećenja. Nakon remek-dela "Transfiguration" iz 1978. godine, prestaje sa aktivnim bavljenjem muzikom i posvećuje se radu u Centru za istočnjačku duhovnost, koji je sama osnovala tri godine ranije.

Ako se držimo one Šekspirove iz Kralja Lira da "zrelost je sve", onda ostvarenje "Translinear Light" Alice Coltrane predstavlja esenciju ove spoznaje. Više od četvrt veka odsustva sa scene, ona je pretočila u čist dobitak. Neko slabije mentalne konstitucije, verovatno bi poklekao pod teretom povratka, ali ne i ova sjajna žena. Jednostavnost izraza i bogatstvo imaginacije u svih 11 kompozicija ovog izdanja, radost su za svakog džez posvećenika. Pored Alice, koja svira klavir i Wurlitzer organe (njen zaštitni znak), na albumu se pojavljuju kao saksofonisti i njeni sinovi Oran i Ravi. Naravno, velikani privlače njima slične, pa otuda ne treba da čudi i prisustvo basiste Charlieja Hadena i bubnjara Jacka DeJohnettea. Kako god, ovo je verovatno najbitniji džez album iz 2004. godine, i jedan od ključnih u novom veku. Mislite da preterujem? Može biti! Ali kako, molim Vas, odoleti zavođenju istinske emotivnosti i duhovne lepote osobe, kao što je Alice Coltrane?!

Bojan Jović