Home Home
Otisak Otisak
Profil Profil
Intervju Intervju
Kolumne Kolumne
Globtroter Globtroter
Dnevnik Dnevnik
Bunker Bunker
Arhiva Arhiva
Najave Najave
Scena Scena
Anketa Anketa
Kontakt Kontakt


 

Bunker: Vlado Bulić

 

Goli kurac

 

1.
Imagemeni su likovi što
svako malo vole istaknuti
da su anarhisti
baš simpatični.

 

takav je bio i Bešla
sa šesnaest godina.

 

sad projektira stanove
u makarskom predgrađu
za obitelji s tri
ili više članova.

 

odjebo je čak i bubnjeve čime
punk, istina, i nije puno izgubio.

 

kad me pukne nostalgija za tim danima,
spustim rolete i odem spavati.
bez obzira što je tri popodne.

 

tako nekako zamišljam prosvjed
protiv poretka stvari u svemiru.

 

2.
kad me pitaju od čega živim
kažem da brojim leševe.
u zemlji i svijetu.

 

na to se svede posao
unosača vijesti
na web-stranici
vijesti.net.

 

leševi s ovih prostora,
leševi s Bliskog istoka,
leševi iz Vijetnama(utopljeni klinci),
leševi iz Afrike,
.
.
.

 

u slikama.

 

mjesto na naslovnici određuješ
prema brojkama.

 

u omjerima:
jedan Amerikanac = stotinjak Vijetnamaca (utopljeni klinci).

 

na kraju se sve to slijepi
spermom Borisa Beckera,
koju je
anonimna ženska, nakon pušenja,
zadržala u ustima
pa se oplodila,

 

u jeben koktel.

 

zato, molim sve protivnike legalizacije
za malo razumijevanja.

 

3.
zakucao sam čavao.
u plafon.
da mogu fiksirati pogled
dok ga gledam.

 

otac mi je bio stolar.
koristio je čavle
u sasvim druge svrhe.

 

ljudi koji su ga znali
kažu da sam isti on.

 

4.
želim, kada umrem, da me
zamotaju u bijelu plahtu
i bez lijesa zakopaju
u zemlju. Da se odmah
raspadnem i postanem
gnojivo za biljke
što rastu u blizini.
Da netko zasadi
kanabis u blizini.
Da ga ubere kad se napuni
mojim atomima i da ga
ponese djevojci.
Da ga popuše i
poševe se kao
nikad do tada.

 

reče mi jedan mladi pjesnik
u grogi-stanju,
u rane jutarnje sate,
jedne subote.

 

ni ne sluteći pasje govno
na sljedećem koraku.

 

5.
znam dobro čovjeka
koji radi od rođenja.

 

koji voli raditi.
koji uživa dok radi.
nije uopće bitno što.

 

ima ženu,
kćerku,
dva sina,
tri vinograda
i posao
u tvornici ferolegura.

 

plaću nije dobio već
godinu i nešto
ali ne psuje državu
nego zasadi još loza.

 

on i sinovi. (kćerkicu samo voli.)

 

već godinama pokušavam naći
zajeb u cijeloj toj priči.

 

nisam uspio.

 

u svakoj mojoj,
on ga locira brzinom elektrona.

 

često zavidim njegovim sinovima.

 

6.
Krle, kad se napije, napravi slijedeće.
uhvati me u klinč,
reče "stari, još me samo ti kužiš."
i probije me šakom
u predjelu bubrega.

 

onda se pomlatimo.

 

ne traje nikad dulje od deset minuta.
na kraju uvijek kaže "jebi ga u životu."

 

već pet godina pokušavam skužiti
na koga se to "ga" odnosi. nema šanse.

 

ako i bude krvi, operemo je.
i nastavimo piti.

 

7.
Gele je:
radio deset godina kao izbacivač
po njemačkim diskotekama,
imao videoteku,
utjerivao dugove,
nosio gan,
jednom u tandemu s Vecom razbio desetak tipova (ja gledao),
par puta imao pištolj prislonjen na čelo (pričao mi),
svima pružao priliku da se povuku prije nego popizdi,
obožavao Dražena Zečića i
dao mi broj mobitela da nazovem od 00 do 24
"ako me iko ikad bude zajebava".

 

Gele je:
poginuo u prometnoj nesreći
dok je radio kao
prodavač sladoleda.

 

8.
što ženu od tri banke
zanima na deset godina
mlađem proizvođaču poezije?

 

goli kurac.

 

nema to veze s poezijom.
i time što će je ovaj
promovirati u lika iz knjige.

 

i što će tamo lagati
da bi se ubio da nje nema.

 

život bez seksa nema smisla.
ni da dobiješ Nobela.

 

9.
poslala mi je mail
nakon što je pročitala moj tekst
o tipu koji je kuhao komad teletine
i poslije ga poševio.

 

ona voli agresivne tipove.
i u krevetu. i inače.

 

tako da stvarno nemam pojma
što radi sa mnom.

 

ipak sam ja pjesnik.

 

10.
djed bi me,
kad sam bio jako mali,
sjeo pred sebe na konja
i odveo u vinograd.

 

dao bi mi mali mašklin
i radni zadatak.
ja bi uvijek nešto zajebo.

 

(nikad nisam bio talent za poljoprivredu.
crna ovca u obitelji, jebiga.)

 

on bi nakon pola sata
skinuo majicu.
bez obzira na godišnje doba.

 

i nastavio kopati do mraka.

 

(nije ga puno tangirao Tom & Jerry u sedam i kvarat.
ni Dnevnik nakon toga.)

 

ne znam ima li to kakve veze
s ovim gore, ali svaki put
kad sjednem pred monitor,
skinem majicu.

 

bez obzira na temperaturu sobe.

 

11.
bivši
ratnik, pustolov i pržinar
Mate U.
izborio se
za posao
u lokalnoj mesnici.

 

kolje. za sitne pare.
i nosi bocu rakije sa sobom.

 

potegne gutljaj-dva.
dovede bika. zaveže ga s dva lanca
za desni zid
i lijevi zid.

 

fiksira ga pogledom.
digne čelični bat (bik nema šanse).
i udari svom snagom između rogova.

 

bik klekne.
Mate ga udari još jednom.

 

bik se izvali.

 

Mate nastavi:
"Jebem ti"
TUP!
"mater"
TUP!
"četničku"
TUP!
"u pičku!"
TUP!

 

obriše znoj.
uzme nož.
otpije još gutljaj.
i prereže mu grkljan.

 

krv štrca kao
iz vatrogasnog šmrka.

 

onda uzme bocu.
sjedne mrtvom biku na plećku.
pije i gleda krv kako otječe u kanalizaciju.

 

12.
poezija je zakon.
ne moraš se zajebavati s likovima.
i zapravo i na papiru.
i, dakako, ne pišeš do kraj reda.

 

onda to vide ovi likovi
što su diplomirali čitanje.
(takav bi, kao, i ja trebao biti. jednog dana.)
i kažu "ima tu nešto."
nekad ti čak i plate.

 

jednog dana možda i izdaš zbirku
koju netko možda i pročita.

 

ako kaže "ima tu nešto"
onda si ga uspio zajebati.
i zapravo i na papiru.

 

13.
silom prilika.
po službenoj dužnosti.
jer sam morao.
za lovu.

 

upoznao sam dosta tipova
koji se vole nazivati
mladim piscima.

 

zato svaki put popizdim
kad me uvale u tu kategoriju.
(općenito, pizdim ne kategorije.)

 

na ovim prostorima
svaka pizda može biti
mladi pisac.

 

dovoljno je piti
s tipovima koji su nekad davno
bili mladi pisci s ovih prostora.

 

a kaže Krle da se pizda ne postaje
nego ostaje.

 

Severni bunker, avgust 2002, broj 10.

 

Beleška o autoru: Vlado Bulić (aka Denis Lalić) je rođen 1979. u Splitu. Objavljivao je u časopisima "Quorum", "Godine nove", studentskim novinama "Revolt", u časopisu "Libra/ Libera"... Tekstovi su mu čitani na Trećem programu Hrvatskog radija, na Radiju 101, a jednom je nastupio na FAK-u. Piše scenarije za tv-seriju "Bitange i princeze" od 2006. godine. Kolumnista je "Cosmopolitana". Objavio je sledeće knjige: "100 komada" (poezija), "Putovanje u srce hrvatskog sna" (roman, nagrada "Jutarnjeg lista" za najbolje prozno delo u 2006. godini), "Pušiona" (kolumne, pod imenom Denis Lalić) i "Game Over" (scenario kratkog igranog filma).

 
Knjige
 
Galerija
 
Strip
 
Muzika
 
Film
Advertisement